Brazilova kuća je dugometražni dokumentarni film o snazi ​​dugogodišnjeg prijateljstva kojeg niti geografska udaljenost od Hrvatske do Njemačke, niti život u egzilu nisu uspjeli narušiti.. Prijateljstvo Branka (pripovjedača filma) i Gorana zvanog Brazil, kojemu je moždani udar oduzeo moć govora, ali ne i životnu energiju te želju za komunikacijom.

Fotografija iz Goranovog djetinjstva s Jurom Keroševićem, glavnim protagonistom protesta rudarskih radnika u Husinskoj buni 1920. godine, polazište je filma. Ova fotografija motivira Gorana ne samo da objasni tko je karizmatični junak s fotografije, već i otvara pitanje složenog identiteta i obezvrjeđivanja elementarnih vrijednosti.

Dok Branko pažljivo dešifrira Goranov jezik, film nas vodi na putovanje od Hrvatske do Bosne i Hercegovine, gdje Goran posljednji put posjećuje svoje napušteno rodno mjesto. Intimno suočavanje s nestajanjem jednog svijeta ujedno je i simbol propalih tranzicijskih procesa u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, ali i sveukupnih "globalnih moždanih udara" s kojima smo neprestano suočeni.